:)

Otkako ne radim spetljala sam se mnogo puta. Velim, račune ne otvaram dok ne dođe plava koverta, pa ću znati kol’ko sam kriva. Em što mi je dosadno, pa me ubi razmišljanje o svemu, al’ helem …

Nekad imam osjećaj da mi se cijeli svijet svali na ramena, pa se isplačem k’o subudalasta i prođe me. Jer iz svega se izvučeš zeru pametniji i snažniji. Valja svaki belaj da spoznaš vrijednost sitnica. Ono što bi neko drugi zaobišao kol’ko može, a meni srce naraste k’o …

Kad izvodimo cuke i buraz jednu od njih mora da pusti meni, da me zagrli i onda ide dalje. K’o da me ne vidi stotinama godina, a ne govoreći o satima. 🙂

Ničiju nafaku nije vuk izio, stoji tako …

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *